Bok svima!
Evo, bilo bi vrijeme da pocnemo konacno sa nasim pricama, tj. onim sto smo vam obecali. Prvi post se zove prva ljubav i mislimo da je u redu da krenemo ispocetka. Od prve ljubavi pa nadalje.
U ovom postu cemo vam napisati 3 price.
Prva ljubav je nesto najlijepse sto covjek moze dozivjeti, nesto sto se nikada ne zaboravlja. Koliko god bolna bila, mislim da vecini cura ipak ostane u lijepom sjecanju...
1. prica
Prvu ljubav dozivjela sam u 8. razredu Osnovne skole. Upoznala sam predivnog tamnoputog decka koji mi se svidio odmah na prvi pogled. On nije pokazivao nikakav interes za mene jer sam mu vjerovatno bila premlada. On je vec bio 4. razred srednje skole i zanimale su ga cure njegovih godina. Zahvaljujuci mom rodaku koji nas je upoznao, otisli smo jednom na pice onako grupno, nas 5-6. Nisam mogla skinuti pogled s njega. Bio je tako predivan. Visok, crna kosa, smede oci... bas ono sto ja volim na muskarcu. Uzivala sam u svakoj njegovoj rijeci upucenoj meni, svakom njegovom pogledu, ali nazalost mislila sam da s njim nemam sanse. Nase prvo pice, proteklo je mirno za svih osim za mene. Kada sam dosla doma, samo sam o njemu razmisljala iako to mozda nisam trebala napraviti.
Sutradan, dosla mi je poruka sa nekog nepoznatog broja koja je glasila : "Rekao ti je rodak da sides ispred kuce za 10 min." To mi je zvucalo nekako cudno jer rodak moze slodobno doci kod nas kada god zeli, ali nisam se zeljela bas opetrecivati tim. Nabrzinu sam obukla nesto sto mi je prvo doslo pod ruku i sisla. Kad sam dosla dole, shvatila sam da me ceka taj moj tamnoputi decko. Prvo sto sam napravila je to da sam pogledala kako izgledam... nisam mogla vjerovati... UZAS...
Dao mi je neke papire koje je rodak poslao da dam tati i otisao. Tad sam postala svjesna da s nama nece biti nista, medutim, prevarila sam se. 3 dana nakon toga opet mi je dosla poruka sa istog broja (vec sam ga bila spremila u mob,hehe). Poruka je glasila: "Izadi ispred kuce." Mislila sam da je opet moj rodak,pa se uopce nisam obazirala. Nisam se ni nadala sto bi se moglo dogoditi. Izasla sam ispred kuce, a on me cekao. Poceo je pricati o mom rodaku i samo me poljubio. Nisam mogla vjerovati sto se dogada. U trenutku sam se izgubila, zaboravila na sve oko sebe i prepustila se njegovim poljupcima.
Prolazili su dani, bili smo zajedno, uzivali smo, ali to je moralo nekada zavrsiti. Nazalost, nesretno. Priznao mi je da me prevario sa curom iz svog razreda na njihovoj norijadi. Srce mi se slomilo na 1000 komadica i mislila sam da nakon njega vise nikada necu moci voljeti, ali sve je to proslo. Dan danas mi je zao sto je tako zavrsilo jer mislim da smo mogli biti stvarno dobar par, ali isto tako, drago mi je da je nasao nekoga svojih godina jer ipak sam tada bila premlada za njega i nisam mu mogla pruziti neke stvari koje je on zelio. Zahvalna sam mu jer je od mene napravio bolju osobu, shvatila sam da nikada nikome nemozes potpuno vjerovati i sto je najvaznije OSJETILA SAM PRAVU LJUBAV iako sam bila dijete, ali znate kako se kaze - djeca ipak vole najvise...
2. prica
Svoju prvu ljubav cu pamtit kao nazalost nesretnu, ali ipak ostat ce mi u lijepom sjecanju taj osjecaj ljubavi kao i spremnost da bilo sto ucinim za njega, jer je bio vrijedan svega sto bi zatrazio.
Bio je 2 godine stariji od mene i sve je pocelo bezazlenim prijateljstvom. Bio je visok, svijetlo smeđe kose, smeđih ociju, za mene nesto najljepse i najslađe na cijelom svijetu. Cesto smo pricali i zajebavali se, o skroz nebitnim stvarima, i stvarno sam ga u pocetku gledala iskljucivo kao prijatelja. Ali kako je vrijeme prolazilo, osjecaji u meni su se poceli mjenjati. U pocetku ih nisam zeljela priznat ni sebi, pa ni nekom drugom. Buduci da vise to nisam mogla kriti, otkrila sam svojim prijateljicama sto se dogada samnom. One nisu mogle vjerovati jer su ga sve gledale kao prijatelja, nista vise od toga. Govorile su mi da mu recem kako se osjecam, ali to nije dolazilo u obzir. Sve do jedne veceri kad je cijelo drustvo bilo vani, tocnije bila je organizirana zabava zatvorenog tipa. Na toj zabavi bio je i on sa svojim drustvom...
Cijelu vecer smo proveli skupa, bilo nam je predivno, pricali smo o svemu sto nas muci, on je malo popio pa je bio raspolozen za pricu i imala sam priliku biti s njime. Nisam je iskoristila. Nisam zeljela zadovoljit svoju zelju na takav nacin. Dugo vremena sam zalila za tom „propustenom prilikom“, ali sad sto sam starija, to sam i sretnija jer je nisam iskoristila, bilo bi mi puno teze.
Nakon te veceri on je saznao da sam zaljubljena u njega, ali on nije osjecao ni priblizno isto, pa se i nase prijateljstvo pokvarilo. Od te zabave vise nikad nismo progovorili ni rijeci, niti se javili na putu, a vec je mnogo godina proslo.
I danas kad ga sretnem osjetim da mi nije svejedno, iako ga ne volim ni priblizno kao prije, ali uvijek ce u mom srcu imat posebno mjesto, jer je on moja prva ljubav.
3. prica
Mozda ce se neki iznenaditi, ali ja jos uvijek volim svoju prvu ljubav, iako je vec dosta vremena proslo.
Sve je pocelo jos u osnovnoj skoli. Bio je stariji od mene godinu dana, i upoznali smo se preko zajednickih prijatelja. Odmah na prvi pogled mi se svidio. Bio je visok, smeđih ociju, crne kose... Malo po malo smo se poceli upoznavati, i nakon nekog vremena sam saznala da se i ja njemu sviđam. Ubrzo smo postali par. Međutim idila nije dugotrajala. Posvađali smo se i prekinuli. Bilo mi je jako tesko i patila sam zbog naseg prekida. Nastojala sam ga zaboravit, ali nije mi islo. Previse sam ga voljela. Ipak smo nakon nekog vremena izgladili nesuglasice, i ponovo bili skupa. Ali kao da je neka sila bila protiv nas i ponovo nas razdvojila....
Iako smo uspjeli ostat u dobrim odnosima, to nije bilo to. Ja sam voljela njega, a on mene, ali nismo mogli biti skupa. I na kraju, nakon dugo vremena ja sam nasla novog decka, i mislila sam da sam napokon zaboravila svoju prvu ljubav. Ali prevarila sam se. Nakon par mjeseci veze shvatila sam da uopce ne volim tog decka nego svoju prvu ljubav. I bas tada on mi je izjavio ljubav. Rekao mi je da me voli i da ne moze bez mene. Ali ja tada nisam htjela bit s njime, rekla sam mu da volim decka iako sam znala da to nije istina. Bilo mi je zao mog decka koji je bio toliko drag prema meni. Nisam mu mogla zabiti noz u leda.
Nazalost, moj tadasnji decko je saznao da me prva ljubav jos uvijek voli i poludio je. Olducio je sve to prekinuti odmah na pocetku da ga ja nebi ostavila ili nesto tako i od tada ja i decko kojeg sam jedinog istinski voljela ne pricamo.
Iz dana u dan ga gledam, i razmisljam kako da nakon toliko vremena popravim stvari. Pokusavam ga zaboravit na sve moguce nacine, ali mi ne ide. Ipak kaze se da vrijeme lijeci sve rane, pa ce i moje nadam se. Jednog dana cemo sigurno popricat i konacno rascistiti sve, a do tada..... Tko zna.
Eto cure i decki, toliko od nas. Nadamo se da nismo previse gnjavile. Nastojale smo to ispricati sto krace, a opet vam dati do znanja sto je sve bilo. Ovaj prvi post nam je bio najtezi, ipak je prvi. Ubuduce, necemo pisati po 3 price. Nadamo se da cete nas i dalje citati... Veliki pozdrav svima
|